Za bistro Vransko jezero! – Mjere za unapređenje slatkovodnog ribarstva
na ribolovnoj zoni Park prirode Vransko jezero
Močvarna staništa, a posebice plitka jezera jedan su od najugroženijih ekoloških sustava. Tako i Vransko jezero nije iznimka te je u posljednjim godinama zabilježena loša kvaliteta vode i loši ekološki uvjeti u jezeru i njegovim pritocima. Sve to djeluje i na smanjenje populacija autohtonih vrsta riba u korist većinom agresivnijih invazivnih stranih vrsta riba (babuška, sunčanica), kao i onih unesenih u jezero iz drugih slivova (šaran, štuka, som). U slivu Vranskog jezera, koji je veličine oko 500 km2 i obuhvaća cijelo područje Ravnih kotara uglavnom se obavljaju intenzivne poljoprivredne aktivnosti, a voda za navodnjavanje se koristi nekontrolirano i neodgovorno. Pod dodatnim pritiskom klimatskih promjena koje utječu na povišenje razine mora, sve veće temperature zraka i vode te sve manje oborina, zadnjih godina stanje je alarmantno. Zbog ulaska morske vode u jezero pri uvjetima niskog vodostaja, u posljednjih desetak godina događala su se izrazita zaslanjenja jezera, posljedični pomori riba dunavskog sliva koje ne trpe velike promjene u salinitetu vode te je za ublažavanje utjecaja mora planirana izgradnja zapornice na kanalu Prosika, koja je uvrštena u Nacionalni plan oporavka i otpornosti i čija se izgradnja treba dovršiti do kraja 2026. godine. Zbog svega toga, prilikom revizije plana upravljanja ribolovnom zonom morale su se uključiti mjere koje imaju za cilj umanjiti ljudski utjecaj na kvalitetu vode te aktivno smanjiti populaciju stranih vrsta riba u jezeru.
Još od 2020. godine voda Vranskog jezera je pretežno zamućena i rijetko se može vidjeti dno jezera. U plitkim jezerima često se unutar jedne godine izmjenjuju razdoblja mutne i bistre vode, ali u određenim situacijama, kao rezultat lančane reakcije, ona mogu ostati trajno zamućena. Povratak u stanje bistre vode u tom slučaju zahtjeva puno veće napore.
Zašto se voda zamutila?
Padaline, a pogotovo one intenzivnije koje su zadnjih godina sve češće, u cijelom slivu ispiru zemlju i sav višak hranjivih tvari u kanale te u jezero. Zemlja se lakše ispire s preoranih poljoprivrednih površina , a pogotovo onih na velikim nagibima. Između kanala i poljoprivrednih površina ne postoji nikakav pojas vegetacije koji bi mogao zadržao sediment te on bez prepreke dotiče u plitko Vransko jezero. Kada velike količine hranjivih tvari pritoci donesu u jezero, najčešće u proljetnim mjesecima kad raste temperatura vode, dolazi do naglog razvoja fitoplanktonskih organizama koji čine vodu intenzivnije zelenom. Oni se za iskorištavanje hranjivih tvari nadmeću s podvodnom vegetacijom, ali nadmeću se i za sunčevu svjetlost koja je potrebna za fotosintezu. Manja prozirnost vode uzrokovana prevelikim razvojem fitoplanktonskih algi, kao i sitnim česticama sedimenta, djeluje na količinu sunčeve svjetlosti koja je dostupna podvodnim biljkama te se alge iz porodice parožina (Characeae) ne uspijevaju razviti.
Zašto su nam važne ove alge?
U uvjetima bistre vode dno cijelog jezera prekriveno je ovim algama i one su stanište za mnoge ribe, ali i mnoge vrste makrozoobentosa i zooplanktona (krupnije i sitnije životinjske vrste koje ili borave na dnu jezera ili plutaju u vodenom stupcu) koje se hrane fitoplanktonom te mogu kontrolirati njegov pretjerani razvoj.
Također, neke od mnogih korisnih funkcije staništa algi iz porodice parožina (Characeae) su:
– korijenjem učvršćuju sediment (mulj) i sprečavaju njegovo podizanje valovima koji u plitkom jezeru lako nastaju puhanjem bilo kojeg jačeg vjetra
– u sebe ugrađuju višak hranjivih tvari te teških metala iz vode
– kisikom obogaćuju mulj jezera čime sprečavaju otpuštanje hranjivih tvari vezanih u mulju nazad u vodu
Ukoliko ovog staništa nema posljedice su:
– gubitak biološke raznolikosti – parožine u jezeru služe kao stanište i hrana brojim drugim vrstama (npr. otkad nema ovih algi, liske se nemaju čime hraniti te je značajno smanjen njihov broj na zimovanju)
– cvjetanje modrozelenih algi, čiji toksini mogu uzrokovati trovanje riba i dodatno organsko zagađenje jezera
– nedostatak kisika u plitkim dijelovima jezera i mulju također utječe na zdravlje riba te njihovu otpornost na parazite i potencijalni pomor.
Za povratak na prethodno čisto i bistro stanje neophodno je smanjenje koncentracije hranjivih tvari u vodi puno ispod razine na kojoj je jezero bilo u trenutku prelaska u stanje s mutnom vodom.
30. rujna 2015. Javnoj ustanovi PP Vransko jezero dodijeljeno je ribolovno pravo unutar granica Parka prirode Vransko jezero u ribolovnom području Jadran. Prilikom revizije ribolovno-gospodarske osnove koja se sad naziva plan upravljanja ribolovnom zonom, s ciljem očuvanja vodenog ekosustava te o njemu ovisnih ugroženih staništa i vrsta koji su ciljevi očuvanja ekološke mreže, izrađene su nove mjere zaštite i održivog gospodarenja ribljim zalihama Vranskog jezera koje su prilagođene trenutnoj situaciji u jezeru i primjenjuju se od 9. siječnja 2024. godine.
Neke od tih mjera koje ističemo su:
Zabrana korištenja boili, peleta, kukuruza, kruha i druge hrane za prihranu riba
Svako ubacivanje koncentrirane i obogaćene hrane negativno utječe na dobro stanje voda i biološku raznolikost. S ciljem oporavka ekoloških uvjeta plitkog jezera nije dopuštena prihrana riba (boilama, peletima ili drugom hranom bogata mineralima) u Vranskom jezeru kako bi se spriječilo dodatno opterećivanje jezera hranjivim tvarima.
Zabranjen ribolov živim mamcima stranih vrsta riba i strogo zaštićenih vrsta riba
U lovu na predatorske vrste nisu dozvoljeni živi mamci stranih vrsta riba što se odnosi i na vrste uhvaćene u jezeru (štuka, šaran, som, linjak, babuška, bezribica, gambuzija i sunčanica), a pogotovo one iz drugih ribolovnih voda budući da predstavljaju rizik slučajnog unosa strane vrste u jezero. Također, nije dozvoljeno koristiti mamce strogo zaštićenih vrsta riba jer se one, ukoliko se ulove, odmah trebaju neozlijeđene vratiti u vodu. Koje vrste riba možete koristiti kao žive mamce? Npr. drlju (Scardinius dergle) uhvaćenu u Vranskom jezeru.
Dozvoljeni mamci biljnog podrijetla su svi prirodni (žitarice i leguminoze) i prerađeni mamci (kruh, boile, žganci, paste – od sira, kruha, mesa, konoplje, gotova hrana za pse i mačke) te umjetni mamci koji privlače ribu svojim izgledom, bojom, kretanjem u vodi oponašajući prirodnu hranu (wobleri i metalne varalice).
Ribolov po modelu „ulovi i pusti“
Niti jedan primjerak slijedećih ugroženih, strogo zaštićenih vrsta riba ne smije se nakon ulova zadržati već se neozlijeđen mora vratiti u vodu iz koje je ulovljen:
Anguilla anguilla (jegulja)
Knipowitschia panizzae (glavočić vodenjak)
Rutilus aula (masnica)
Salaria fluviatilis (riječna babica).
Ukinut lovostaj za strane vrste
Strane vrste (štuka, šaran, som, linjak, babuška, bezribica, gambuzija i sunčanica) mogu se loviti neograničeno te je zabranjeno njihovo vraćanje u vodu. Strane vrste, a posebno šaran i babuška, hrane se kopajući po mulju jezera te time podižu sediment u jezersku vodu, što ju dodatno zamućuje, a ono što je još važnije onemogućuju obnovu algi parožina (Characeae).
Za sve vrste cipala (Chelon labrosus – cipal putnik, Liza saliens – cipal dugaš, Mugil cephalus – cipal glavaš) i Scardinius dergle – drlju dozvoljeni ulov je do 2 komada po ribiču dnevno.
Dokumenti: