Radionica o upravljanju travnjacima u zaštićenim područjima
Europski pašnjaci žarišta su bioraznolikosti oblikovani stoljećima tradicionalne upotrebe zemljišta. Za razliku od šuma ili drugih ekosustava koji su sami po sebi dosta održivi, mnogi polu prirodni pašnjaci ovise o kontinuiranom ljudskom upravljanju kako bi očuvali iznimnu raznolikost. Bez ispaše ili košnje, prostor postupno zarasta u grmlje i drveće te se otvorena staništa smanjuju, a s njima nestaju i specijalizirane biljke, insekti i ptice koje ovise o njima. Očuvanje ovih krajolika stoga zahtijeva aktivno upravljanje i dugoročnu zaštitu korištenjem tradicionalnog znanja i znanstvenih inovacija.
Zbog ovog zajedničkog izazova, stručnjaci za zaštitu prirode, istraživači i upravitelji zaštićenih područja okupili su se na sastanku organizacije koja okuplja prekogranična područja Europe TransParcNet, na području Nacionalnog parka Neusiedler See–Seewinkel (Austrija) i Nacionalnog parka Fertő–Hanság (Mađarska). Tijekom tjedna razmjenjivali smo praktična rješenja za zaštitu zajedničkog prirodnog nasljeđa Europe. Također, s obzirom na to da se najviše može naučiti na terenu, putovali smo biciklom, trajektom i autobusom kroz prekogranično zaštićeno područje, posjetili alkalna plitka jezera Seewinkel, obnovljene pašnjake oko jezera Neusiedl te pašnjake na obje strane granice, austrijske i mađarske, gdje smo vidjeli kako prekograničko upravljanje pašnjacima funkcionira u praksi. Čak iako su razdvojeni državnom granicom, pašnjaci čine jedan spojeni ekosustav. Očuvanje njihove ekološke vrijednosti zahtijeva koordinirane režime ispaše, obnovu staništa, praćenje stanja i razmjenu znanja. U Nacionalnom parku Fertő–Hanság vidjeli smo kako tradicionalna ispaša slavonskog podolskog goveda, bivola i račke ovce, uz mozaičnu košnju, održavaju bogate livade i močvare. Ove provjerene prakse još uvijek igraju ključnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti na tisuće hektara. Zdravi pašnjaci su ključni za europske oprašivače te je predstavnica IUCN-a prezentirala Europske akcijske planove za oprašivače, naglašavajući važnost ugroženih vrsta pčela povezanih s biljkom češljugovinom i njihove potrebe za očuvanim cvjetnim livadama. Mjere poput kasne košnje, niskog intenziteta ispaše i obnove travnjačkih staništa mogu doprinijeti ovim vrstama važnih oprašivača, istovremeno jačajući cijeli ekosustav pašnjaka.
Na održanim radionicama ideje su pretvorene u praktične smjernice, a uspješni primjeri upravljanja pašnjacima pretočeni u razvoj publikacije o najboljim praksama koja će se izraditi u sklopu projekta. Za više, popratite stranicu Europarc federacije.
