Svjetski dan voda
Svjetski dan voda, koji se obilježava 22. ožujka svake godine od 1993., globalna je inicijativa Ujedinjenih naroda usmjerena na isticanje važnosti slatke vode. Cilj je podizanje svijesti o potrebi očuvanja vode i održivog upravljanja vodnim resursima diljem svijeta.
Ovogodišnja kampanja nosi naziv „Gdje voda teče, jednakost raste“, s posebnim naglaskom na važnost uključivanja žena u donošenje odluka vezanih uz vodne resurse.
Globalna kriza vode pogađa sve – ali ne jednako. Ljudi bez pristupa sigurnoj pitkoj vodi i odgovarajućim sanitarnim uvjetima suočeni su s dubokim nejednakostima, pri čemu žene i djevojčice snose najveći teret.
One najčešće prikupljaju vodu, brinu o kućanstvu i oboljelima zbog zdravstveno neispravne vode, često na štetu vlastitog zdravlja, obrazovanja i prilika.
Ključne poruke ovogodišnje kampanje su:
- Globalna kriza vode u velikoj mjeri postaje i kriza žena.
- Žene moraju aktivno sudjelovati u oblikovanju budućnosti upravljanja vodama. Potrebni su održivi sustavi otporni na klimatske promjene koji odgovaraju potrebama svih, uz punu uključenost i priznavanje uloge žena.
- Gdje voda teče, jednakost raste – uključivanje žena u donošenje odluka vodi učinkovitijim i pravednijim rješenjima te zdravijoj i prosperitetnijoj budućnosti za sve.
Povodom Svjetskog dana voda donosimo izvorni zapis iz knjižice „Priče s kozjeg puta“. Kazivanja su prikupljena od lokalnih stanovnika s područja Vrane i Pakoštana u sklopu projekta Altervia Multivox, financiranog kroz program Erasmus+.
R.V. Ja se nikad ne bi vratila u ovo doba. Mi smo onda bili svaki dan sretni. Kako bi rekla? Nama najlipše. Mi smo išli okolo… misliš da nas je mate’ čekala oćemo doći ili nećemo doći na ručak. E, mi smo samo lutali. Znali po polju di je što ubrano. Korijene isto, di bobica ima, di ima trnja one crvene, di ima smričaka. Mi smo to tako išli. Bili smo slobodni. A je, ode je bila špilja i bunar. I voda se nosila sa 12 godina. Kaba vode. E, tu je, mate’, ako nismo vode donili, onda se čuvaj. A vode ne imate u kući, a nas ima toliko. Znaš? Zamisli, vode koliko ti treba za suđe oprati, pa za robu koliko. I stalno iđeš ode na vodu. Ja sam sa 12 godina mali bruh imala. Triba to kaba dizati.
Knjižicu „Priče s kozjeg puta“ s originalnim zapisima priča možete prolistati putem poveznice.