Fauna

Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Riječ je o kriptodepresiji u koju se ulijeva gotovo polovina površinskih tokova slatke vode s područja Ravnih Kotara. Međutim, jezero je ispunjeno bočatom vodom jer je u neprestanoj komunikaciji s morem putem prirodnih, podzemnih pukotina duž krškog grebena na zapadnoj obali jezera te putem kanala Prosika koji je prokopan u 18. stoljeću. Zoogeografski gledano, jezero pripada sredozemnom potpodručju palearktičke biogeografske regije.

Zbog neprocjenjive biološke i krajobrazne vrijednosti sjevernog dijela Parka, kojeg karakterizira jedna od posljednjih močvara istočnog Mediterana, područje je 2013. godine uvršteno na Ramsarsku listu svjetski važnih močvarnih staništa. Međutim, močvara kakvu poznajemo danas čini ostatak nekadašnje deseterostruko veće močvare, koja je u prošlosti sezala sve do mjesta Sveti Filip i Jakov. Jedinstvenost ovog važnog močvarnog područja prepoznata je 1983. godine, kada je proglašeno Ornitološkim rezervatom. Gusti sklopovi tršćaka Ornitološkog rezervata, bogata vlažna i vodena staništa pružaju velikom broju različitih organizama zaklon te mjesto za razmnožavanje ili mrijest, gniježđenje i ishranu te tako, osim raznolike faune ptica, na širem području Parka obitavaju i brojne druge vrste kralješnjaka, ali i beskralješnjaka.

Beskralješnjaci

Najraznolikije skupine životinja spadaju u beskralješnjake koji brojnošću i gustoćom populacija daleko nadmašuju kralješnjake, stoga ni ne čudi da na području Parka, u raznovrsnim tipovima mikrostaništa, obitava njihov veliki broj.

MALAKOFAUNA: Od malakofaune u jezeru, glavnom i lateralnom kanalu te lokvi Benča, zabilježeno je ukupno 15 vrsta puževa i 6 vrsta školjkaša. U lokvi Benča, posljednjoj velikoj lokvi unutar granica Parka prirode, koja se nalazi svega nekoliko kilometara južno od  jezera, pronađen je slatkovodni pužić Anisus vorticulus. Pužić je na području Hrvatske rijetka i ugrožena vrsta, koja je, osim u lokvi Benča, do sada pronađena jedino u rijeci Krki i starim rukavcima rijeke Mure. Živi u čistim stajaćim ili sporo tekućim vodama s puno vodenog raslinja. Anisus vorticulus spada u puževe plućnjake pa u aktivnom razdoblju odlazi na površinu po zrak. U nepovoljnim uvjetima niskih temperatura, suše i/ili povišenog saliniteta, vrsta može hibernirati, odnosno estivirati ukopana u supstrat.

PAUCI: U Parku su pronađene 133 vrste pauka, od čega je čak 15 vrsta po prvi put zabilježeno u Hrvatskoj. Najveća raznolikost pauka zabilježena je na području Velikih njiva, uz istočnu obalu Parka, gdje se nalazi veliki broj različitih mikrostaništa. Pauci čine veliki dio biomase na svim tipovima staništa te kao predatori na kukcima kontroliraju veličine njihovih populacija zbog čega ih možemo smatrati prirodnim insekticidima.

LEPTIRI: Na području Parka pronađene su 42 vrste danjih leptira od kojih se lastin rep (Papilio machaon) nalazi na popisu strogo zaštićenih vrsta. Lastin rep (Papilio machaon) i kiseličin plavac (Glaucopsyche alexis), koji je također zabilježen u Parku, se prema važećoj crvenoj listi leptira Hrvatske kategoriziraju kao gotovo ugrožene (NT). Razlog zbog kojeg na području Parka postoji relativno mali broj vrsta danjih leptira je veliki antropogeni utjecaj na kopnene ekosisteme u rubnim dijelovima Parka.

Lastin rep (Papilio machaon) NT

Jezerski regoč (Lindenia tetraphylla) EN

VRETENCA: Ovi izvrsni letači čine važne biološke indikatore koji svojom prisutnošću svjedoče o kvaliteti vodenog tijela u koje polažu jajašca i u kojem se razvijaju njihove ličinke. Istraživanjem su na području Parka do sada utvrđene 33 vrste vretenaca od kojih treba istaknuti vrstu jezerski regoč (Lindenia tetraphylla). Jezerski regoč je velika i migratorna, ujedno i ugrožena (EN)  te strogo zaštićena vrsta na području Hrvatske, ali i čitave Europe. Iako može preći velike udaljenosti, u Europi je točkasto rasprostranjena jer je vezana za velika slatkovodna staništa u blizini Sredozemnog mora. U Hrvatskoj se vrsta, osim na području Vranskog jezera kraj Biograda, može vidjeti uz plitka jezera Krka, Paga i deltu Neretve. Odrasle jedinke su aktivne od kraja svibnja do kraja kolovoza. Lako ih je prepoznati po zadebljalom sedmom kolutiću zatka na kojem se nalaze lepezasta zakrilca.

TRČCI: Inventarizacijom trčaka, jednom od najvećih porodica kornjaša, utvrđeno je da se na području Parka nalazi 75 vrsta, od kojih je čak 18 vrsta na Crvenom popisu trčaka Hrvatske. Trčci su također bioindikatori jer su osjetljivi na promjene stanja u okolišu, bilo da se radi o fizičkim ili kemijskim parametrima. Nastanjuju gotova sva nadzemna staništa, gornje slojeve tla, ali i veći dio podzemnih staništa.

Kralješnjaci

RIBE: U Vranskom jezeru prisutne su slatkovodne i morske vrste riba. Prema posljednjem istraživanju ukupan broj vrsta riba u jezeru je 20, dok neke vrste koje postoje u literaturnim zapisima nisu pronađene. Od slatkovodnih vrsta samo su četiri autohtone, što znači da se u jezeru pojavljuju prirodno, a te su: jegulja (Anguilla anguilla), riječna babica (Salaria fluviatilis),  glavočić vodenjak (Knipowitschia panizzae) i drlja (Scardinius dergle). Jegulja se nalazi na popisu strogo zaštićenih vrsta i kritično je ugrožena (CR) na razini Europe. Osim jegulje, na popisu strogo zaštićenih ribljih vrsta nalaze se još riječna babica, koja je ujedno i osjetljiva vrsta (VU) te glavočić vodenjak, endem jadranskog sliva za kojeg se smatra da je ugrožena vrsta zbog točkaste rasprostranjenosti. Prema važećem crvenom popisu slatkovodnih riba drlja spada u gotovo ugrožene vrste (NT). Ostale vrste riba u jezeru su alohtone tj. namjerno ili slučajno unešene u jezero iz nekog drugog ekosistema. Takve su na primjer: šaran (Cyprinus carpio), koji je namjerno unesen još 1949. godine, babuška (Carassius gibelio), som (Silurus glanis), štuka (Esox lucius), sunčanica (Lepomis gibbosus) i gambuzija (Gambusia affinis) koja je unesena jer se hrani ličinkama komaraca te na taj način kontrolira njihovu brojnost i druge. Od morskih vrsta koje povremeno koriste bočatu vodu najzastupljeniji su cipli.

VODOZEMCI: S velikim brojem vlažnih i močvarnih staništa Vransko jezero je obitavalište mnogih vodozemaca. Prisutno je 8 vrsta među kojima su strogo zaštiće gatalinka (Hyla arborea), šumska smeđa žaba (Rana dalmatina), zelena krastača (Bufo viridis). U Parku su, uz gatalinku (Hyla arborea), najbrojnije šumska smeđa (Rana dalmatina) i velika zelena žaba (Pelophylax ridibundus). Brojnosti populacija  zelene krastače (Bufo viridis) i smeđe krastače (Bufo bufo) podložne su većim fluktuacijama. Nešto rjeđe mogu se naći šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) i mali vodenjak (Lissotriton vulgaris).

Gatalinka (Hyla arborea) foto: Z. Stančić

Šumska smeđa žaba (Rana dalmatina)

GMAZOVI: Posebnost Vranskog jezera je i u raznolikosti staništa koja su vrlo povoljna za gmazove. Područje Vranskog jezera je izuzetno vrijedno u herpetološkom smislu jer na njemu obitava čak 20 vrsta gmazova. Neke od strogo zaštićenih vrsta koje ovdje možete pronaći su barska kornjača (Emys orbicularis), kopnena kornjača (Testudo hermanni), poskok (Vipera ammodytes),  četveroprugi kravosas (Elaphe quatorlineata), blavor (Ophisaurus apodus), crvenkrpica (Zamenis situla), crnokrpica (Telescopus fallax), veliki zelembać (Lacerta trilineata), krška gušterica (Podarcis melisellensis), mrki ljuskavi gušter (Algyroides nigropunctatus), šara poljarica (Hierophis gemonensis) te oštroglava gušterica (Archaeolacerta oxycephala) koja je ujedno i endem Dalmacije. Od navedenih, gotovo ugrožene (NT) su barska kornjača, kopnena kornjača, četveroprugasti kravosas, crvenkrpica i crnokrpica.

Kopnena kornjača (Hestudo hermanii) NT

Četveroptugi kravosas (Elaphe quatorlineata) NT

SISAVCI: Fauna sisavaca Vranskog jezera predstavlja tipičnu faunu Dalmacije. Relativno je velik broj sisavaca prisutan na ovom području zbog veće količine dostupne hrane i vode. Sisavci su vrlo značajni jer se nalaze pri samom vrhu hranidbene mreže. Najbrojniji sisavci zabilježeni na ovom području spadaju u glodavce, kukcojede, šišmiše i zvijeri, a broj sisavaca koji naseljavaju vodena i vlažna staništa znatno je manji. Prisutno je ukupno 37 vrsta, odnosno oko 40 % faune sisavaca Hrvatske. Strogo zaštićene vrste sisavaca zabilježene u Parku su veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) i veliki šišmiš (Myotis myotis), koji su ujedno i gotovo ugrožene vrste (NT), južni potkovnjak (Rhinolopus euryale), koji je osjetljiva vrsta (VU), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii), koji spada u kritično ugrožene (EN), Kolombatovićev dugoušan (Plecotus kolombatovici) te divlja mačka (Felis silvestris). Endemične svojte koje se mogu naći u okolici Vranskog jezera su dalmatinski krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus) i Kolombatovićev dugoušan (Plecotus kolombatovici). Od zvijeri su prisutni tvor (Mustela putorius), lasica (Mustela nivalis), kuna bjelica (Martes foina), jazavac (Meles meles), čagalj (Canis aureus), crvena lisica (Vulpes vulpes) i druge. Predstavnici ostalih skupina sisavaca su šumski miš (Apodemus sylvaticus), sivi puh (Myoxus glis), bjeloprsi jež (Erinaceus concolor), poljska rovka (Crocidura suaveolens), zec (Lepus europaeus) koji je gotovo ugrožen (NT) te divlja svinja (Sus scrofa).

Veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) NT

Dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii) EN