Znanstvenici su korak bliže rješavanju zagonetke jedne od najvećih selidbi životinjskog svijeta

Svake jeseni jegulje napuštaju europske rijeke i jezera kako bi putovale preko Atlantskog oceana da bi se samo jednom u životu razmnožile te potom umiru.

Čak se i grčki filozof Aristotel pitao odakle potječu jegulje, odlučivši da su spontano iznikle iz blata. Prije gotovo 100 godina otkriveno je da je njihovo odredište Sargaško more, u zapadnom Atlantiku u blizini Bahama. Telemetrijske studije jegulja uz pomoć satelitskih odašiljača pokazuju da ribe plivaju gotovo 5000 km  do Sargaškog mora.

Iako se pretpostavljalo da sve jegulje koriste najkraći put preko oceana od slatkih voda Europe, znanstvenici iz Centra za okoliš, ribarstvo i znanost o akvakulturi (CEFAS) u Ujedinjenom kraljevstvu otkrili  što su da pojedine jegulje do Sargaškog mora idu složenijim putem. Jegulje vjerojatno imaju strategiju koja omogućuje nekim jedinkama da stignu u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, ali drugima da poduzmu duži, vijugaviji put i stignu do godinu dana kasnije i mrijeste se u sljedećim sezonama.

Jegulje stižu do europske obale kao sićušne staklene jegulje, nakon što su dvije ili tri godine plutale preko Atlantika iz Sargaškog mora.  Jegulje žive u prosjeku 5-20 godina u slatkim i bočatim vodama a potom kao zrele jegulje dužine do jednog metra u jesen napuštaju slatke vode i nestaju u oceanu. Do sada je bilo vrlo teško proučavati njihovu migraciju preko oceana, no danas znanstvenici znanje o migraciji jegulja, temelje na praćenju stotina jegulja s pet lokacija u Europi. Podaci iz petogodišnje studije pokazuju da većina jegulja počinje svoju seobu između kolovoza i prosinca.

Stanište jegulje nekada se protezalo u slatkim vodama Europe, uključujući Baltik, no danas se uglavnom nalaze u rijekama i jezerima atlantskih zemalja EU-a i na Mediteranu. Posljednjih 20 godina bilježi se dramatičan pad u broju jegulja koje dospijevaju u europske riječne sustave. Europska jegulja navedena je kao “kritično ugrožena” na Crvenom popisu IUCN-a.

Kritično stanje europske jegulje posljedica je, prije svega, različitih ljudskih aktivnosti poput ribolova u morskim, slatkim i bočatim  vodama, prepreka migraciji uzvodno i nizvodno, uključujući brane za hidroelektrane te onečišćenja.

Drugi uzroci uključuju parazite i promjene toka Golfske struje te krivolov i ilegalni izvoz u Aziju. Europska Unija 2007. godine usvojila je uredbu o jegulji s ciljem ograničenja ribolovnog napora na održive razine te nalaženje ravnoteže s mjerama očuvanja.  Na taj se način zrelim, srebrnim jeguljama omogućuje se povratak u svoja morska mrjestilišta, a mladim, staklenim jeguljama slobodna migraciju uzvodno prema slatkovodnim staništima. Od 2018. na razini EU-a uveden je tromjesečni lovostaj na jegulju. Trenutno se ova mjera primjenjuje na komercijalni i rekreacijski ribolov jegulja u svim fazama života u Atlantskom, Sjevernom i Baltičkom moru, kao i u Sredozemnom moru.

U prosincu 2010. države članice EU odlučile su prekinuti trgovinu europskom jeguljom izvan EU. Europska komisija objavila je 2020. rezultate evaluaciju Uredbe o jegulji u kojoj je zaključeno da je oporavak populacije jegulje dugoročan proces koji zahtjeva ujedinjeno djelovanje država u revitalizaciji slatkovodnih ekosustava te nastavku ograničenja ribolova. U Hrvatskoj su strogo zaštićene populacije jegulja u Vranskom jezeru kraj Biograda n/M (uključujući i kanal Prosiku) te u rijeci Krki (uzvodno od Skradinskog buka).

Ove godine Svjetski dan divljih životinja nosi snažnu poruku o važnosti zdravih ekosustava i poziva da se preokrene sudbina najugroženijih vrsta, podrži obnova njihovih staništa i cijelih ekosustava te promovira njihovo održivo korištenje od strane čovječanstva.

Podsjetimo se da je i EU kroz Strategiju za bioraznolikost do 2030. godine pripremila ambiciozni i dugoročni plan za zaštitu prirode i zaustavljanje degradacije ekosustava, pa tako i onih slatkovodnih i morskih. Cilj je do 2030. godine uklanjanjem, prije svega, suvišnih prepreka te obnovom poplavnih područja i močvara, ponovno pretvoriti najmanje 25 000 km rijeka u rijeke slobodnog toka.